Teški dani su iza nje, sada sa ponosom šeta pistom i uživa u životu.
Dok je odrastala, Loren Vaser se uvijek osjećala lijepo u svojoj koži.
Kao dijete dva modela, Pamele Kuk i Roberta Vaserburgera, svijet Loren Vaser bio je definisan ljepotom. Nije prošlo mnogo vremena, a Loren je počela i sama da se bavi manekenstvom.
Sve što je željela bilo joj je na dohvat ruke.
Onda se 2012. godine sve promijenilo. Nakon što je otišla u krevet sa simptomima sličnom gripu, Loren se probudila u bolnici u Los Anđelesu, bez sećanja šta joj se dogodilo. U periodu kada je primljena, Loren je bila u kritičnom stanju, njeni organi su otkazivali zbog sindroma toksičnog šoka. To stanje opasno po život, uzrokovano bakterijama koje je u velikoj mjeri povezano sa upotrebom tampona.
U to vreme, Loren je imala menstruaciju i nosila je tampon kao i obično. Nakon što je njena infekcija prerasla u gangrenu, manekenka je izgubila prste na lijevoj nozi, dok je desna morala biti amputirana ispod koljena. Godine 2019. amputirana joj je i lijeva noga.
foto: Profimedia
“Otišala sam iz bolnice tri mjeseca kasnije u invalidskim kolicima i vratila se kući, šokirana, pokušavala sam da se pomirim sa svojom novom realnošću. Osam mjeseci sam se vozila u kupatilo i sjedila na stolici pod tušem vrišteći na Boga, pitajući se zašto i kako se to dogodilo. Nisam mislila da ću ponovo biti voljena, nisam mislila da ću biti poželjna, definitivno nisam mislila da će me modni svijet ikada prihvatiti.”
“Da bih krenula napreijd, znala sam da moram da stvorim nešto što se uklapa u moj identitet. Oduvijek sam voljela zlato, pa sam odlučila da od svojih nogu napravim nakit, da svjesno napravim nešto što ljudi gledaju i čime su fascinirani. Rezultat je, vjerujem, nešto blisko umjetnosti.
Tokom protekle decenije, od kada sam dobila sindrom toksičnog šoka, svjedočila sam kako industrija polako prihvata inkluzivnost, ali nemojte se varati: morala sam da se borim za svoje mjesto. Nije bilo nacrta za model kao što sam ja. Rijetko se neko poput mene pojavio na pisti. Morala sam da napravim sopstveni put, sopstvenu aveniju postojanja. Šetajući za Louis Viton osjećala sam se kao da sam napravila pun krug.”
Danas sa ponosom nosi svoju zlatnu protetiku, čak planira da trči Njujorški maraton.
Tužila je proizvođače tampona i od tada je posvetila svoj život širenju svijesti o prevenciji sindroma toksičnog šoka.
Činjenica je da na tržištu ne postoje zaista bezbuedni proizvodi za menstruaciju. Mora postojati više transparentnosti i više informacija o tome šta se može dogoditi ako koristite tampone i odgovornost bi trebalo da bude na korporacijama da to obezb8uede.
“Uzmite reklame za tampone: vidite duevojku kako trči na plaži, ali gdue je upozorenje o potencijalnoj fatalnoj šteti koju proizvod može da izazove? Uv8uek koristim cigarete kao primuer: vidite paklicu i vidite šta može da se desi, ali na vama je da birate da li ćete pušiti ili ne. Tako bi trebalo da bude i sa proizvodima za žensku higijenu.”
“Srećom, moji dani više nisu ispunjeni time što vičem na Boga. Vratila sam svoju pokretljivost. Koliko god to zvučalo ludo, osjećam se kao da sam ovakva cijeli život. Ne osjećam se drugačije, samo stvarno – stvarno srećno i blagosloveno“, piše Loren Vaser.
(Stil.kurir.rs)
