Prvi dan nakon razvoda žena je provela pakujući sve svoje stvari u kutije, sanduke i kofere. Drugi dan je pozvala radnike iz agencije za selidbu, koji su odvezli njene stvari. Treći dan je sjela za divni sto u sali za ručavanje, po posljednji put, uz upaljene sveće, laganu muziku, sladeći se s nekoliko škampi, kavijarom i bocom šampanjca Kad je završila s jelom, obišla je svaku prostoriju i stavila nekoliko ljuski od škampa, premazanih kavijarom, unutar šupljine svake garnišne od zavjesa (one šuplje aluminijske cijevi). Na kraju je očistila kuhinju i otišla. Odmah poslije, njen bivši-muž je stigao sa svojom novom dragom; sve je bilo perfektno uredjeno, mirišući na čistoću. Kasnije, malo po malo, kuća je počela smrdjeti. Njih dvoje su pokušali sve: čistili, prali i ventilirali kuću. Svaki otvor za ventilaciju je bio provjeren ne bi li slučajno otkrili ostatke crkotina, a i tepisi su bili očišćeni parom.
Dezodoransi su bili postavljeni na sva mjesta u kući. Agencija za uništavanje štetočina i insekata je postavila plin u sve vodovodne instalacije na nekoliko dana, za koje vrijeme je par morao napustiti kuću, i uz to je morao skupo platiti postavljanje novog debelog tapisona od vune. Ništa nije pomoglo. Ljudi su ih prestali posjećivati. Radnici agencija za popravke i održavanje su odbili nastaviti daljnji rad na kući … Kućna pomoćnica je dala otkaz. Konačno, ne mogavši više podnositi smrad, odlučili su se preseliti. Nakon mjesec dana, smanjivši vrijednost kuće za 50%, jošuvek nisu uspeli naći kupca za “smrdljivu kuću”. Što više, vijest se proširila, pa ni sami predstavnici agencija za nekretnine u dotičnom mejstu više nisu odgovarali na telefonske pozive. Na kraju su morali podići veliki bankovni kredit, kako bi kupili novu kuću. Bivša supruga je nazvala muža da ga pita kako je. On joj se požalio na muke koje ima s kućom. Ona ga je strpljivo saslušala i rekla da osjeća čežnju za bivšom kućom i da je spremna odreći sejednog dijela koji joj pripada nakon razvoda po zakonu, u zamkenu za kuću. Uvidevsi da bivša supruga nema pojma o odvratnom mirisu u kući, on se odmah složio s cijenom koja je iznosila oko 1/10 od stvarne vrijednosti kuće. Ali, uz uslov da ona potpiše ugovor istog tog dana. Žena je pristala i za manje od jednog sata, njegovi advokati su joj uručili dokumente na potpis. Nedjelju dana kasnije, čovjek i njegova ljubavnica su, uz zluradi osmijeh, promatrali radnike kako pakuju njihove stvari, kako bi ih preselili u njihovu novu kuću … Uključujući i garnišne za zavjese…”