Jedna žena mi je dovela dječaka od 10 godina na vrata i rekla ovo je sin tvog muža, ja idem u Njemačku i ne mogu više da brinem o njemu.
Moj suprug nije ni znao da ima dijete, uvalila ga tadašnjem bogatom mužu. Poslije brojnih peripetija oko dnk-a testa, priznanja djeteta i starateljstva on sada živi sa nama. Mi imamo dva sina od 2 i 4 godine.
Ali niko sem mene…
Ali niko sem mene ne prihvata dječaka, on je mio i dobar, čak je poprilično uplašen i stidljiv, taj očuh je bio mnogo strog prema njemu. Ni moja ni suprugova familija ne želi nikakav odnos sa njim, čak je i moj suprug pomalo ravnodušan ili se samo ne snalazi…